banner


sigil27a

Ontologija i Teologija Tradicionalnog Sotonizma

Odnos Tradicionalnog Satanizma Prema Prirodi Stvarnosti

 

           Fundamentalni ontologijski aksiomi, Tradicionalnog Satanizma jesu: (1) postoje dvije vrste bića, različita po tome da li posjeduju ili manifestuju, ono što se naziva akauzalnom energijom, i (2) da mi jedino ispravno i trenutno spoznajemo manifestaciju akauzalnih energija, akauzalnih bića, u skladu sa našim, za sada nedovoljno razvijenim i nedovoljno iskorištenim duhovnim resursima.

           Stvarnost, u Tradicionalnom Satanizmu, se temelji na postojanju Kosmosa, s tim da se njegovo postojanje ogleda u bifurkaciji (dihotomija, razdvajanje, grananje, podjela cjeline na dva jednaka nepreklapajuća djela-p.p): to jest, da Kosmos postoji – manifestuje se – kako u kauzalnom prostoru-vremenu, tako i u onome što nazivamo akauzalnim prostorom-vremenom. Kauzalno prostor-vrijeme ima tri kauzalne prostorne dimenzije i jednu kauzalnu vremensku dimenziju, a akauzalno prostor-vrijeme se sastoji od n broja (za sad nedefinisan broj) akauzalnih dimenzija (koje nisu prostorne) i akauzalnu vremensku dimenziju. Kauzalno prostor-vrijeme se, dakle, odnosi na poznati, fizički univerzum kojeg smo svijesni preko naših čula, i njime vladaju fizički zakoni i sačinjen je od fizičke, kauzalne materije/energije.

         Tradicionalni Satanizam polazi od predpostavke, i prihvata tu predpostavku, da postoje akauzalna bića koja egzistiraju u akauzalnom prostoru-vremenu , isto kao što postoje kauzalna bića koja egzistiraju u kauzalnom univerzumu, među koja spada i naša ljudska rasa i bića koja djele planetu Zemlju sa nama.

         Prema Tradicionalnom Satanizmu, sva kauzalna živa bića (koja postoje u kauzalnom, fizičkom univerzumu) jesu prezencije (prezencija je, prema definiciji Klausa Otto Šarmera, kreiranje mogućnosti i dovođenje mogućnosti u sadašnji trenutak koje mogu stvoriti željenu budućnost- p.p.) akauzalnih bića (ili energija) u kauzalnom, zbog same činjenice da jesu živa. To jeste, da su sva kauzalna živa bića koneksije-neksioni -između kauzalnog i akauzalnog kontiniuma.

Bitak Prirode

         Priroda može biti definisana kao ona inherentna kreativna (akauzalna) sila (ili energija) koja djeluje u fizičkom svijetu, na ovoj planeti, i koja uzrokuje, ili je uzrok nastanka, kauzalnih živih organizma, i koja ih kontroliše na određeni način. Ovaj „određen način“ predstavlja zakone Prirode. „Evolucija vrsta“ je izraz koji se koristi kako bi se opisala jedna teorija predpostavke o jednom od načina na koji Priroda djeluje unutar kauzalnog Univerzuma (kauzalnog kontinuma).

          Priroda, dakle može biti koncipirana kao jedno posebno biće. Ovo ne znači da priroda treba biti shvaćena kao antropomorfan termin, već prije kao to da je Priroda živi, promjenjivi entitet: neš-to što je živo; tj. Priroda je još jedan primjer neksiona, koji čini koneksiju između akauzalnog i kauzalnog kontiniuma. Mi sami, kao ljudska bića, jesmo samo – na planeti Zemlji – jedna manifestacija, jedna prezencija Prirode među mnogim: tj., mi smo subjekti zakona Prirode, zakona koji upravlja organskim promjenama i samim organskim životom. Kao i sav kauzalni život na ovoj planeti, mi kauzalna bića se rađamo, mjenjamo, i naše kauzalno biće umire, tj., prestaje da biva pod uticajem – animirano od strane – akauzalnih energija. Tj., „mi“ prestajemo da živimo kauzalni život.

         Većina Zemaljskih kultura, su vjerovale, ili vjeruju da je Priroda živa, i Majka i donositelj života.

          U stara vremena, sama Priroda je često personifikovana kroz bogove i boginje. Tj., razumjeli smo Prirodu kroz sebe – kroz pojmove vezane za individualna kauzalna bića, sa imenima, istorijom i distinktivnim ličnim karakteristikama. Međutim, ovakav vid razumjevanja nije više neophodan, ili validan, s obzirom na to da smo u zadnjih nekoliko hiljada godina razvili sposobnost čistog rezonovanja, i sposobnost akauzalne empatije, te možemo razumjeti Prirodu, nas same i kosmos van Prirode, kroz jednostavne moduse, bez potrebe za takvim posrednim apstraktnim formama. Sada možemo razumjeti Prirodu onakvom kakva Priroda jeste. Do sada smo projektovali ljudske kauzalne forme na Prirodu u pokušaju da razumijemo Prirodu ne posjedujući sposobnost da razumijemo Kosmos van Prirode, i izvan kauzalnog, i da razumijemo kako Priroda jeste dio ovog kauzalnog koliko i akauzalnog Kosmosa.

 

Filosofija Tradicionalnog Satanizma

 

          Esencijalna i polazna tačka filosofije jeste da postavi, i da odgovor na pitanje o porijeklu i smislu života- ili, bliže rečeno, našeg kauzalnog života kao ljudskih bića na ovoj planeti Zemlji.

          Tradicionalni Satanizam ne zastupa ideju da smo mi ljudska bića, i kauzalni život uopšte, stvoreni od strane nekog Superiornog Bića, đe se superiorno biće uglavnom naziva Bogom. Prema Tradicionalnom Satanizmu, život je prirodno evoluirao na ovoj planeti, od samog početka kojeg i dalje jasno ne razumijemo. Esencija perspektive Tradicionalnog Satanizma, vezane za naše porijeklo u kauzalnom Univerzumu jeste razum – ili, radije ono što se nazivalo Prirodnom Filosofijom: kroz observaciju, eksperimente, razum, ili logiku, možemo razumjeti naš svijet, kauzalni Kosmos, i nas same. Stoga, Tradicionalni Satanizam poštuje racionalni način života koji prihvata: (1) da Kauzalni Univerzum (kauzalna realnost) postoji nezavisno od nas i naše svijesti, i stoga nezavisno od naših čula; (2) naše ograničeno razumjevanje ovog kauzalnog „spoljnog svijeta“ zavisi u velikoj mjeri od naših čula – tj., od onoga što možemo da vidimo, čujemo ili dodirnemo; tj., onoga što možemo da posmatramo ili spoznamo našim čulima; (3) Logička argumentacija – razum- i eksperiment jesu najbolja sredstva za spoznaju i razumjevanje ovog „spoljnog svijeta“; (4) Kauzalni Univerzum, sam po sebi, jeste razumno potčinjen subjekt racionalnih zakona; (5) naša sposobnost akauzalne empatije jeste naše sredstvo da spoznamo sebe kao neksion, i otkrijemo našu pravu povezanost sa svim ostalim životom. Stoga, praktično rezonovanje – Prirodna Filosofija – omogućava nam da spoznamo eksterni, fizički, kauzalni Univerzum.

          Dalje, Tradicionalni Satanizam afirmiše stav da razumjevanje i znanje o kauzalnom Univerzumu – postignuto kroz rezonovanje i observaciju – nije jedino znanje i razumjevanje nama dostupno, jer postoji znanje i razumjevanje akauzalnog kontiniuma, i akauzalnih bića koja tamo egzistiraju, i da nam naše duhovne sposobnosti omogućavaju da osjetimo, spoznamo, i jesu jedan dio sredstava spoznaje, akauzalni Život u svim varijacijama i formama. Aksiom Tradicionalnog Satanizma jeste da razvijanjem naših latentnih duhovnih moći možemo steći bolje razumjevanje i više znanja o Prirodi akauzalnog, akauzalnim bićima, a time i o sebi samima.

 

Odgovori Tradicionalnog Satanizma

          Filosofija Tradicionalnog Satanizma prihvata da je svrha našeg smrtnog života suštinski dvoslojna. Prvo, da mjenjamo sebe, razvijamo se i evoluiramo, i da istražujemo i uživamo u mogućnostima koje kauzalni život nudi – jer je naš smrtni, kauzalni život, ograničena i kratkotrajna prilika. Drugo, da ako evoluiramo i razvijemo sebe na određen način – i posebno ako razvijemo svoje duhovne sposobnosti – postoji mogućnost da postanemo nova vrsta bića, nastavljajući život nakon naše kauzalne smrti, u akauzalnom kontiniumu.

Stoga, Filosofija Tradicionalnog Satanizma proglašava:

(1) Da mi ljudska bića, posjedujemo potencijal da kontrolišemo našu evoluciju i učestvujemo u njoj. Tj., posjedujemo (uglavnom latentnu) sposobnost da svijesno evoluiramo, da postanemo porijeklo nove ljudske vrste i to da, istinske ezoterične Umjetnosti – a posebno Mračne Umjetnosti – jesu jedan od najizvodljivijih načina na koji ta svijesna evolucija može biti ostvarena;

(2) Da istinsko ezoterično znanje i uvid – i stoga, istinsko samo-razumjevanje i samo-evolucija – zahtjeva, kako razvijanje naših latentnih duhovnih moći tako i praktično znanje o akauzalnom kontiniumu koje potiče od spoznavanja akauzalnih bića;

(3) Da ono, što je do sada bilo poznato i opisivano kao magika – posebno Mračno Čarobnjaštvo, ili Crna Magika – jeste jedno efektivno sredstvo za spoznaju određenih akauzalnih bića i stoga početak razumjevanja akauzalnog sebe.

Naše duhovne sposobnosti uključuju ono što se može nazvati akauzalnom empatijom (drugačije znano kao zlobna empatija, ili ezoterična/magička empatija) i akauzalno razmišljanje.

Akauzalna empatija je, suštinski, osjetljivost na, i svijesnost o, akauzalnim energijama koje su prisutne u svim živim bićima, Prirodi, i/ili su prisutne u kauzalnom kroz neka akauzalna bića, ili direktno, kao „sirova“ akauzalna energija (tj., akauzalna energija koja pokušava naći neku kauzalnu formu koju će naseliti). Postoje razna ezoterična (Okultna) sredstva i tehnike za razvijanje akauzalne empatije.

Akauzalno razmišljanje je, suštinski, razumjevanje kauzalnih i akauzalnih energija onakvima kakve ove „stvari“ zaista jesu – tj., iznad svih kauzalnih apstrakcija, iznad svih kauzalnih simbola, i simbolizma, đe takvi kauzalni simboli uključuju jezik, i riječi i izraze koji su dio jezika, i što se do sada smatralo terminima i simbolima konvencionalnog Okultizma, jer je takav konvencionalni okultizam neizbježno vezan za kauzalno razmišljanje. Postoje razna istinska ezoterična (Okultna) sredstva i tehnike za razvijanje akauzalnog razmišljanja. Važan aspekt akauzalnog razmišljanja jeste razmišljanje u terminima akauzalnog vremena – tj., ne u terminima linearnog „uzroka-posljedice“ kauzalnog kontiniuma, nego radije u onome, što se neprecizno može opisati kao Simultanost, sa postojećom „akcijom sa distance“ za razliku od konvencionalne (kauzalne) fizike.

 

Živa Bića Akauzalnog

 

Prema Tradicionalnom Satanizmu, postoji nekoliko vrsta distinktivnih akauzalnih bića, koja egzistiraju u akauzalnom kontiniumu, nama poznata – istorijski ili drugačije – preko Adepta koji su, razvivši akauzalnu empatiju i akauzalno razmišljanje, otkrili ili spoznali takva bića

Akauzalna bića su izvan domašaja naših kauzalnih koncepta i apstrakcija. Neka naseljavaju (i jedino tu mogu postojati) akauzalne prostore, dok druga mogu naseljavati i manifestovati se kako u akauzalnom tako i u kauzalnom kontiniumu odjednom, s tim da postoji dosta različitih vrsta akauzalnih entiteta i svi imaju sebi svojstvenu „prirodu“ ili oblik bivstvovanja. Suštinski, oni nemaju fizičku formu, u onom smislu u kojem definišemo i razumijemo fizičku formu (kao npr. tijelo) i ako neki tipovi akauzalnih bića, koja mogu obitavati ili se manifestovati u našem kauzalnom prostoru, mogu obitavati ili se manifestovati u formi živog tijela ili bića (uključujući i ljudska bića) i neka akauzalna bića koja su sposobna da ovo učine poznata su kao „shapeshifters“ (u našem jeziku ne postoji adekvatna jedinstvena riječ kojom bi se ovo prevelo na pravi način, a na eng., ova riječ označava onoga ko je u stanju da promjeni svoj fizički oblik – p.p.). Mi ne možemo da „vidimo“ ili detektujemo (našim ograničenim fizičkim čulima, ili koristeći kauzalno uslovljene fizičke instrumente) akauzalno biće koje može biti u prolazu ili obitavati unutar našeg kauzalnog svemira (našeg fizičkog svijeta/univerzuma) osim ako nisu manifestovala sebe u nekoj kauzalnoj, živoj formi (ili čak, u mnogim slučajevima, i ako su učinila ovo). Uglavnom, neki od nas (i neki drugi oblici života) ponekad mogu da „osjete“ ili budu svijesni nekih od tih akauzalnih bića: na primjer, ako posjedujemo  određen tip empatije ili posjedujemo ezoterično znanje da detektujemo takve  tranzite ili utijelotvorena akauzalna bića.

S obzirom na to da su ova bića izvan naših kauzalnih koncepta i apstrakcija, pogrešno je suditi o tim bićima na osnovu našeg ograničenog, kauzalnog „morala“. Ona nisu ni „dobra“ ni „zla“. Ona žive shodno svojoj prirodi kao akauzalna bića, isto kao što, na primjer, divlja predatorska životinja živi u skladu sa svojom divljom predatorskom prirodom. Prema ezoteričnoj tradiciji postoje neka bića koja su privučena ili su u prošlosti bila privučena našim kauzalnim svemirom, jer posjeduju ili su stekla sposobnost da se „hrane“ određenim tipovima emocija. (ili „stanjima bića“), jer su emocije (ili „stanja bića“) samo oblici energije.

Uzimajući u obzir prirodu akauzalnog svemira (i prirodu akauzalne energije) akauzalna bića ne „umiru“ kao što mi umiremo, i ne „stare“ kao što mi starimo. Nadalje, naš kauzalni koncept fizičkog putovanja (ili kretanja) za koji je potrebno kauzalno vrijeme je irelevantan za ta bića i ona mu nisu podložna, s obzirom na njihovu samu prirodu kao akauzalnih bića. Ipak, mnoga akauzalna bića nisu, prema našim standardima, svemoćna, i mnoga ne mogu da izmjene ili restruktuiraju temporalne (vremenski i prostorno uslovljene stvari – p.p.) pojave, isto kao što neka ne mogu da ostvare tranzit u kauzalni svemir (da budu prisutna u njemu), ili obitavaju u kauzalnim bićima, bez neke pomoći ili podrške u otvaranju neksiona (koji su u mnogim slučajevima samo direktna ko-neksija između kauzalnog i akauzalnog svemira).

Prema tradiciji, neka od ovih akauzalnih bića kolektivno su opisana terminom „Mračni Bogovi“, ili samo Mračni (ili Mračni Besmrtnici), uključujući u ovu posebnu vrstu akauzalnih bića entitet, nama bliže poznat kao Satana, i taj entitet, kojeg mi, kauzalno ograničena, smrtna bića, opisujemo kao žensku dopunu Satani, koje – sudeći po Mračnoj Tradiciji koju je naslijedio ONA – se naziva Bafomet, i koje je mračna, nasilna Boginja – Istinska Gospodarica Zemlje (i Prirode) – kojoj su prinošene, i prinose se ljudske žrtve i koja se ritualno i simbolički kupa u bazenu punom krvi Njenih žrtava. Prema usmenoj legendi, Ona – kao jedna od Mračnih Bogova – je takođe shapeshifter koji je pohodio („posjetio“, bio prisutan ili se manifestovao) Zemlju u prošlosti, i koji se može manifestovati opet ako se izvrše određeni rituali uz određene žrtve. Tradicionalno, Bafomet je ta koja Inicira, i Adepti Mračne Tradicije posvećuju svoje odabrane žrtve kada se obavlja ljudsko žrtvovanje, i takva žrtvovanja su bila – i jesu – preduslov za postizanje Adeptizma.

Veoma je važno da, Tradicionalni Satanizam se ne odnosi prema Satani – ili bilo kojem Mračnom, kao što je Bafomet – na taj način kako se konvencionalni „bogovi“ ili „boginje“ poimaju, i stoga kao bića ih ne obožava, ne poštuje, ne pokorava im se, ili ih se plaši u konvencialnom religijskom smislu. Umjesto toga, prema njima se postavlja kao prema prijateljima; kao novo stečenim saradnicima; i mogu se uporediti sa davno izgubljenim sestrama i braćom; i – u slučaju Satane i Bafomet – kao srodstvo sa našim, do sada, nepoznatim ocem i majkom, da im se stoga ukaže divljenje i poštovanje, ali nikad „obožavanje“. Osim toga, i u slučaju nekih od ovih mračnih entiteta, mogu biti i naši ljubavnici. Stoga, naš odnos sa ovim akauzalnim bićima nije uslovljen pokornošću i strahom.

Takođe, izraz „Mračni Bogovi“ mora se razumjeti jedino kao koristan, egzoterični termin naslijeđen iz Starog Eona (zasnovanog na kauzalnom razmišljanju) da opiše posebnu akauzalnu vrstu koja je bila poznata Mračnoj Tradiciji i koja joj je dala ime, vrstu koja, kada se manifestuje u kauzalnom, jeste zasigurno mnogo moćnija od ljudskih bića. Stoga, konvencionalna imena data nekima od tih akauzalnih bića koja su nam poznata, ili koja su bila poznata ljudskoj vrsti u prošlosti su samo egzoterična imena; samo nesavršeni, kauzalni termini koji su jedino korisni simboli. Tako ime kao što je „Satana“, ne opisuje u potpunosti stvarnu akauzalnu prirodu ili karakter tog posebnog akauzalnog bića, zbog toga akauzalna bića imaju svoja ezoterična imena – akauzalna imena potekla iz akauzalnog razmišljanja i akauzalne spoznaje – koja bolje opisuju ta bića.

 

Pitanje Boga

 

Filosofija Tradicionalnog Satanizma ne predpostavlja niti prihvata postojanje superiornog Bića, ili božanstva. Drugim riječima, superiorno Biće stvoritelj ne postoji niti je ikada postojalo, i takva figura se smatra ljudskom, kauzalnom apstrakcijom, stvorenim konstruktom, mitom, kojeg su ljudska bića, i stoga određene religije i teologije i filosofije, netačno nametnule realnosti Kosmosa u uzaludnom pokušaju da razumiju taj Kosmos kao i same sebe. Dakle, naš Satan – naš Mračni – nije servilan u odnosu na nekog svemogućeg Boga, već je samo posebna vrsta živog akauzalnog bića, potčinjenog jedino prirodnim zakonima akauzalnog kontiniuma.

 

Pitanje Zla i Postojanja Satane

 

Ono što je konvencionalno nazivano „pitanjem (ili problemom) zla“ – od strane drugih filosofija, religija i „načina života“ – ne postoji za Tradicionalni Satanizam, jer Taradicionalni Satanizam prihvata to konvencionalno moralisanje samo kao kauzalnu apstrakciju: neka kauzalna forma, ili dogma, koja se u svojoj netačnosti projektovala na prirodu, stvarnost, kauzalnog kontiniuma, i čija apstrakcija osiromašuje našu stvarnu, i našu nasušno individualnu, koneksiju sa Kosmosom. Drugim riječima, konvencionalna moralnost – kao sve religijske dogme i svi zakoni – oduzima, ili ograničava neotuđivu ličnu slobodu živog ljudskog bića da bude individua: da bude jedinka, jedinstven, neksion ka akauzalnom.

Za Tradicionalni Satanizam, individua jedino i uvijek jeste onaj ko – razvijajući akauzalnu empatiju i akauzalno razmišljanje – može direktno dokučiti i implementirati značenje, bez obzira da li je to „značenje“ opisano takvim ograničenim, kauzalnim izrazima „moralnosti“, i zla i zakona – zasnovani kao kauzalni termini, jesu ograničavanje i opresija od strane kauzalnog razmišljanja. Stoga je Tradicionalni Satanizam pravo oslobođenje i prava evolucija individue, jer Tradicionalni Satanizam svakom daje  individualan pristup samoj suštini samog sebe, kao individualnog bića: a ta suština jeste akauzalna energija koja ih animira, čini ih živima, i koja je isto tako spoznaja i razumjevanje sebe  samog kao jedinstvenog neksiona, samog akauzalnog kontiniuma, i akauzalnog života koji tamo počiva, i koji se može – u određenim okolnostima – manifestovati u našem kauzalnom kontiniumu.

Dakle, poznavanje takvih akauzalnih bića kao što su Satana i Bafomet, jeste jedno od sredstava pomoću kojih mi, kao individue, možemo spoznati sebe, evoluirati, i razumjeti značenje i svrhu našeg kauzalnog, smrtnog života: koja jeste u životu nakon naše kauzalne smrti, u kauzalnom kontiniumu, kao nova vrsta, novi oblik besmrtnog, akauzalnog bića.

Ovo individualno i jedinstveno otkriće značenja od strane pojedinaca, ovo poznavanje takvih akauzalnih bića – ovo razumjevanje toga kako i zašto biće kao što je Satana postoji – jeste izučavanje Umjetnosti Mračnog Čarobnjaštva, a dio tog izučavanje je razvijanje akauzalne empatije i akauzalnog razmišljanja, i to  prenošenje ove mračne i drevne umjetnosti i njene upotrebe od strane individua, jeste raison d'etre (pravdanje postojanja nečega kroz rezonovanje – p.p.) ovog zlokobnog združivanja znanog kao Red Devet Uglova (the Order of Nine Angles).

Anton Long
Order of Nine Angles

s


Fusnote:

(1) Radi lakšeg razumjevanja, akauzalno prostor-vrijeme često će biti nazivano jednostavno „akauzalno“, a kauzalno prostor-vrijeme samo kao „kauzalno“. Takođe kauzalno se odnosi na kauzalni Univerzum u okviru kauzalnog prostora-vremena, a akauzalno na akauzalni Univerzum, sa oba –akauzalnim i kauzalnim Univerzumima koji zajedno čine Kosmos. Takođe kauzalni Univerzum se nekad naziva „kauzalni kontinium“, a akauzalni Univerzum, „akauzalni kontinium“.
U originalu „nexion“, što se definiše kao „spona ili veza između kauzalnog i akauzalnog“, otuda i izraz „conexion“, aludirajući na konekciju- „conection“- p.p.